Posle berbe, zemljište ostaje iscrpljeno, a voćke gube znatan deo hranljivih materija koje su tokom vegetacije usmerile u plodove i lišće. U tom trenutku nastupa najvažniji korak u očuvanju prinosa i zdravlja stabala – jesenje đubrenje.
Pravilno odabrano đubrivo i tačno vreme primene odlučuju o snazi korena, otpornosti stabla i kvalitetu roda u sledećoj godini. Jesenje đubrenje ne podstiče rast iznad zemlje, već jača podzemni deo biljke, čime se formira stabilna osnova za novu vegetaciju.
Efikasnost ovog postupka ne zavisi samo od izbora đubriva, već i od načina na koji se primenjuje i vremenskih uslova u kojima se izvodi. Dobro planirano đubrenje u jesen obezbeđuje voćnjaku dovoljno hranljivih materija tokom cele zime i omogućava mu da u proleće započne sezonu u punoj snazi.
Kada je pravo vreme za jesenje đubrenje?
Najpogodniji trenutak za jesenje prskanje i đubrenje voća nastupa odmah nakon završetka berbe, kada lišće počne da menja boju i pre nego što otpadne u potpunosti. U tom periodu voćke i dalje upijaju hranljive materije kroz koren, a temperatura zemljišta omogućava njihovu apsorpciju pružajući pouzdanu zaštitu.
Idealno vreme za primenu je od sredine oktobra do kraja novembra, pre nego što nastupe jaki mrazevi i tlo postane nepropusno. Ako se đubrenje obavi previše rano, deo hranljivih materija može se isprati padavinama. Ako se zakasni, koren više ne može da ih usvaja jer je tlo prehladno.
- U ravničarskim krajevima đubrenje treba završiti do sredine novembra.
- U brdovitim područjima i hladnijim regionima preporučuje se ranija primena, krajem oktobra.
- U godinama sa toplijom jeseni može se produžiti period, ali treba pratiti vlažnost i temperaturu zemljišta.
Vlažnost tla je takođe važna
Zemljište ne sme biti previše suvo niti zasićeno vodom. Umereno vlažno tlo omogućava ravnomerno raspoređivanje hranljivih materija i njihovu lakšu apsorpciju kroz koren.
Koje hranljive materije su najvažnije u jesen
U jesen se prioritet daje elementima koji jačaju korenov sistem i pomažu drvetu da se spremi za zimu.
Fosfor i kalijum imaju ključnu ulogu, dok se upotreba azota svodi na minimum.
Fosfor – osnova za jačanje korena
Fosfor podstiče formiranje novih korenovih dlačica i doprinosi boljoj apsorpciji hranljivih materija u proleće.
Nedostatak fosfora u jesen smanjuje otpornost stabla na hladnoću i usporava početak vegetacije.
Kalijum – otpornost i kvalitet ploda

Kalijum povećava otpornost na mraz i sušu, a takođe utiče na čvrstoću tkiva i bolju cirkulaciju sokova.
Redovna primena kalijuma doprinosi većem broju cvetnih pupoljaka i stabilnijem rodu u sledećoj sezoni.
Azot – ograničiti upotrebu
Azot se u jesen ne preporučuje u većim količinama jer podstiče formiranje nove zelene mase koja ne sazreva do zime. Takvi izdanci postaju oslabljeni i podložni oštećenjima tokom mraza.
Mikroelementi koji donose dodatnu prednost
- Magnezijum – pomaže u sintezi hlorofila i poboljšava zimski metabolizam.
- Bor – neophodan za formiranje cvetnih pupoljaka.
- Cink – utiče na ravnotežu rasta i otpornost na bolesti.
Izbor između organskog i mineralnog đubriva
Efikasnost đubrenja zavisi od pravilnog izbora između organskog i mineralnog tipa.
Svaki ima prednosti, ali najbolji rezultati se postižu kombinacijom oba, u skladu sa starošću stabala i tipom zemljišta.
Organska đubriva – stajnjak, kompost i peletirana varijanta
Organska đubriva obezbeđuju dugotrajan efekat i poboljšavaju strukturu zemljišta. Povećavaju sadržaj humusa i aktiviraju mikroorganizme koji olakšavaju usvajanje minerala.
Preporučena količina iznosi 30–50 tona po hektaru, ili 10–15 kg po stablu kod manjih zasada.
Prednosti
- Povećava plodnost i vlagu zemljišta.
- Aktivira mikrobiološku aktivnost.
- Ne izaziva nagli rast već postepeno oslobađa hranljive materije.
Mineralna đubriva – precizna ishrana i brži efekat
Mineralna đubriva deluju odmah i omogućavaju precizno doziranje fosfora i kalijuma.
Najčešće se koriste formulacije NPK 6:12:24 ili 8:16:24, sa smanjenim udelom azota.
Preporuka
- Kod mladih zasada primeniti u zoni korena u plićem sloju.
- Kod starijih stabala ravnomerno rasporediti po projekciji krošnje i lagano ukopati.
Kombinovana primena za maksimalan efekat
Najbolji rezultat postiže se kada se organsko đubrivo unese svake treće godine, a u međuvremenu dopunjava mineralnim formulacijama.
Na taj način se obezbeđuje ravnoteža između strukture zemljišta i trenutne potrebe biljke za hranljivim materijama.
Pravilna priprema zemljišta pre đubrenja

Zemljište u voćnjaku mora biti pravilno pripremljeno pre unošenja bilo kog đubriva. Bez obrade nema ni pravilne apsorpcije hranljivih materija.
Površina mora biti čista od korova, trave i biljnog otpada, a struktura zemljišta rahla kako bi koren imao dobar pristup kiseoniku i vlazi.
Prvi korak u pripremi podrazumeva plitko oranje ili frezanje, u zavisnosti od tipa zemljišta i starosti zasada.
Na parcelama sa mlađim zasadima dovoljno je površinsko rahljenje do 10 cm, dok kod starijih voćnjaka oranje može ići dublje, do 20 cm.
Takav postupak obezbeđuje da se đubrivo kasnije ravnomerno rasporedi i prodre do aktivne zone korena.
Održavanje travnatih površina u voćnjaku
U voćnjacima gde trava brzo raste ili gde postoji problem sa žbunjem, redovno košenje ima važnu ulogu u održavanju tla zdravim i prozračnim.
Duga trava crpi vlagu i hranljive materije, što smanjuje efikasnost đubrenja. U takvim uslovima posebno su korisne robot kosilice za održavanje većih površina.
Robot kosilice obezbeđuju ravnomerno skraćivanje trave bez oštećenja korena, što čuva mikrostrukturu zemljišta i sprečava pojavu zbijanja tla.
Modeli koji su prilagođeni voćnjacima sa blagim nagibom i gustim travnim pokrivačem omogućavaju da površina uvek ostane uredna i prohodna.
Analiza i provera kvaliteta tla
Pre unošenja đubriva poželjno je uraditi osnovnu analizu zemljišta. Laboratorijska analiza daje tačne podatke o sadržaju fosfora, kalijuma i humusa.
Ako rezultati pokažu manjak fosfora, đubrenje se planira ranije, dok se kod nedostatka kalijuma preporučuje dopuna sa većim udelom tog elementa u formulaciji.
Uz analizu, važno je proveriti pH vrednost tla. Optimalna kiselost za većinu voćnih vrsta kreće se između 6,0 i 6,8.
Ako je tlo kiselo, pre đubrenja se primenjuje kalcifikacija kako bi se neutralisala kiselost i omogućilo bolje iskorišćavanje hranljivih materija.
Način primene i raspored đubriva u zoni korena
Efikasnost jesenjeg đubrenja u velikoj meri zavisi od načina na koji se đubrivo rasporedi i unese u tlo.
Ako se đubrivo samo pospe po površini bez pravilnog ukopavanja, veliki deo hranljivih materija može ostati neiskorišćen ili se isprati tokom padavina.
U praksi se đubrivo raspoređuje po projekciji krošnje, jer se koren voćke prostire otprilike do te granice.
U toj zoni koren najaktivnije upija hranljive materije. Mineralna đubriva se obično unose plitko, na dubinu od 10 do 15 cm, uz blago mešanje sa zemljom.
Kod organskih đubriva sloj može biti dublji, kako bi proces razgradnje tekao sporije i obezbedio dugotrajan efekat.
Postupak unošenja đubriva
- Prvo se zemljište očisti i lagano raskrči.
- Zatim se đubrivo rasporedi u krug oko stabla, prateći projekciju krošnje.
- Sledeće je plitko ukopavanje grabljama ili motikom, bez oštećenja korena.
- Na kraju se može obaviti lagano zalivanje, naročito ako je tlo suvo.
Posebna pažnja kod mladih stabala
Kod mladih sadnica treba izbegavati direktan kontakt đubriva sa korenom.
Đubrivo se raspoređuje nekoliko centimetara dalje od stabla kako bi se sprečilo oštećenje finih korenčića i ožegotine.
Preporuke za mlade i stare zasade

Starost stabala određuje količinu i tip đubriva koje treba primeniti.
Mlada stabla imaju manju potrebu za hranljivim materijama, ali im je važan dobar početni balans fosfora i kalijuma za razvoj korena kao i stalna zaštita od vaši i drugih napasti.
Stara stabla zahtevaju veću količinu, jer koren dublje prodire i tlo se vremenom iscrpljuje.
Mlade sadnice
- Najbolje rezultate daju kombinacije komposta i NPK đubriva sa smanjenim azotom.
- Količina od 200–300 g mineralnog đubriva po stablu obezbeđuje dovoljan unos hranljivih materija.
- Organsko đubrivo se primenjuje svake druge godine, u sloju do 5 cm, i meša sa površinskim slojem tla.
Stara stabla
- Preporučuje se 0,5 do 1 kg mineralnog đubriva po stablu, raspoređenog u širokom krugu ispod krošnje.
- Organska đubriva, poput stajnjaka, unose se svake treće godine u količini od 30–40 kg po stablu.
- Kod starih stabala dobro je obaviti dubinsko đubrenje, uz pomoć bušenja rupa oko stabla na dubini od 30–40 cm, gde se ubacuje rastvoreno đubrivo.
Greške koje treba izbegavati tokom jesenjeg đubrenja

Greške u jesenjem đubrenju mogu značajno umanjiti rod i narušiti zdravlje stabala. Najčešće nastaju zbog pogrešnog tajminga, prekomerne upotrebe azota i neadekvatne pripreme tla.
1. Prevelika količina azota
Upotreba azota u jesen podstiče razvoj mladih izdanaka koji ne uspevaju da sazru pre zime.
Takvi izdanci često izmrzavaju i slabe stablo, što smanjuje njegovu otpornost i prinos u sledećoj sezoni.
2. Nedovoljno ukopavanje đubriva
Ako se đubrivo ostavi na površini bez unošenja, hranljive materije ostaju izložene padavinama i suncu, pa dolazi do ispiranja i isparavanja.
Đubrivo uvek mora biti lagano uneto u tlo, posebno kod mineralnih formulacija.
3. Neujednačeno raspoređivanje
Raspored đubriva samo oko stabla ili sa jedne strane krošnje dovodi do neravnomernog rasta korena.
Đubrivo mora biti raspoređeno u punom krugu ispod krošnje, kako bi se hranljive materije ravnomerno usvajale.
4. Pogrešan izbor termina
Kasno đubrenje u decembru nema efekta, jer tlo postaje hladno, a koren prestaje da usvaja hranljive materije.
S druge strane, prerano đubrenje početkom septembra izlaže hranljive materije ispiranju usled jesenjih padavina.
Uticaj vremenskih uslova na efikasnost đubrenja

Vremenski uslovi imaju ključan uticaj na to koliko će đubrenje biti uspešno. Temperatura tla, količina padavina i vlažnost vazduha određuju koliko brzo i koliko duboko će hranljive materije dospeti do korena.
Kada se đubrenje obavi u suvom periodu, apsorpcija je ograničena, jer se hranljive materije ne rastvaraju dovoljno. Ako se obavi tokom obilnih padavina, dolazi do ispiranja fosfora i kalijuma iz površinskog sloja.
Optimalna temperatura zemljišta za jesenje đubrenje iznosi 10 do 15°C, jer je tada koren i dalje aktivan.
Vlažno, ali ne previše mokro tlo pruža najbolje uslove za prenos hranljivih materija.
Kod voćnjaka u ravničarskim predelima treba obratiti pažnju na stagnaciju vode, jer predugo zadržavanje vlage može smanjiti efikasnost đubriva.
- Ako je jesen suva, đubrenje treba obaviti uz dodatno zalivanje, kako bi se đubrivo aktiviralo.
- Ako se očekuju jake kiše, đubrenje treba odložiti nekoliko dana nakon prestanka padavina.
- U područjima sa ranijim mrazevima đubrenje se obavlja ranije, kako bi koren iskoristio hranljive materije pre zahlađenja.
Zaključak
Jesenje đubrenje predstavlja osnovu za snažan početak nove sezone.
Kada se obavi u pravom trenutku i uz dobar izbor fosfora i kalijuma, voćke ulaze u zimu sa dovoljno energije za formiranje pupoljaka i jačanje korena.
Kvalitetna priprema zemljišta, redovno košenje i uklanjanje trave imaju presudan značaj.
