Sadnja luka iz arpadžika postaje sve popularnija među ljudima koji žele da u svojoj bašti imaju proverenu i zdravu namirnicu. Ako ste među njima, ovaj tekst je za vas.
Arpadžik je u stvari sitna lukovica koja se koristi kao sadni materijal za uzgoj crnog luka. Mnogi ga odaberu zato što ne zahteva veliko znanje, ali pruža vidljive rezultate relativno brzo. Baš zato, baštovani početnici često počinju upravo sa njim.
Ono što možete da očekujete jeste domaći luk koji traje, lepo se čisti, nije šupljikav, može da se lepo sačuva i traje mesecima bez posebnih uslova. A sve to je moguće uz pravu pripremu.
Ovaj vodič će vas korak po korak provesti kroz sve korake: od izbora odgovarajućeg arpadžika i pripreme zemlje, preko toga šta da pratite tokom rasta, do objašnjenja kako da znate da je luk spreman za vađenje.
Ostanite sa nama do kraja teksta, jer kada jednom razumete šta luk traži, sledeća sezona vam postaje još lakša.
Kada i gde saditi luk iz arpadžika?

Sadnja luka iz arpadžika zahteva pravovremeno planiranje i dobro poznavanje uslova u kojima ova biljka najbolje uspeva. U našim klimatskim uslovima, luk iz arpadžika se najčešće sadi u dva glavna termina.
Prvi je krajem oktobra, kada je zemlja još umereno topla, a dani postaju kraći. Ova jesenja sadnja daje rani rod koji se bere pre velikih letnjih vrućina.
Drugi termin je tokom marta, čim se zemlja dovoljno zagreje, a temperatura tla prelazi 6°C. Tada imate priliku da dobijete stabilan prinos, pogotovo ako proleće bude dovoljno kišovito.
Izbor lokacije i zemljišta
Luku odgovaraju mesta koja su osunčana tokom većeg dela dana. Senovita mesta usporavaju rast i mogu dovesti do pojave bolesti.
Zemljište mora biti rastresito, s dobrom drenažom. Ako je podloga glinovita i zadržava vodu, postoji opasnost da lukovice istrule.
Optimalna pH vrednost zemljišta je oko 6,5, a pre sadnje je korisno dodati organsku materiju kako bi se povećala plodnost tla.
Klime i regije pogodne za uzgoj
Luk iz arpadžika najbolje uspeva u umerenokontinentalnim uslovima, gde ima dovoljno sunca, ali i perioda sa vlagom, dakle, najveći deo Srbije.
- U brdskim krajevima treba pratiti vremenske prilike jer kasni mrazevi mogu oštetiti mlade biljke.
- U toplijim, južnim regijama, treba obratiti pažnju na navodnjavanje jer zemlja brže gubi vlagu.
- Na mestima gde je zemlja peskovita, preporučuje se češće dodavanje komposta ili stajnjaka.
Ukratko, ako izaberete pravi trenutak i odgovarajuću lokaciju i posvetite pažnju osnovnim zahtevima tla, vaš luk iz arpadžika ima sve šanse da uspe.
Priprema zemljišta za sadnju luka
Priprema zemljišta je ključan korak koji u velikoj meri određuje koliko će luk biti zdrav, postojan i ukusan. Pre nego što uopšte uzmete arpadžik u ruke, važno je da zemljište bude fizički, hemijski i biološki spremno za sadnju.
Obrada zemljišta

Zemlja treba da bude duboko obrađena, idealno do 25 cm dubine. To se postiže oranjem ili dubokim kopanjem, zavisno od veličine parcele.
Cilj je da tlo bude rastresito, bez grudvi, kako bi koren i lukovica imali dovoljno prostora da se razvijaju bez otpora.
Prozračnost zemljišta je jednako važna jer omogućava bolju cirkulaciju vazduha i vode. Tik pred sadnju, preporučuje se dodatno grabuljanje ili sitno prekopavanje površinskog sloja, kako bi površina bila ravna i mrvičasta.
Đubrenje i organski dodaci

Luk nije zahtevna kultura kada je reč o đubrenju, ali pravilna ishrana može značajno poboljšati kvalitet prinosa. Najbolji rezultat se postiže ako se mesec dana pre sadnje unese dovoljno zreo stajnjak ili kvalitetan kompost.
Ovi dodaci ne samo da hrane biljku, već i popravljaju strukturu zemljišta. Preporučuje se unošenje osnovne doze fosfora i kalijuma – na primer drveni pepeo, jer podstiču razvitak lukovice.
Sa azotom treba biti oprezan: umeren unos na početku vegetacije je koristan, ali previše azota kasnije podstiče rast perja na račun glavice.
Više o mineralnim đubrivima pročitajte ovde.
Dezinfekcija tla kod ponovne sadnje
Ako ste na istoj parceli prethodne godine već sadili luk ili neko slično povrće, kao što su beli luk ili praziluk, tlo može biti opterećeno patogenima i larvama štetnih insekata. U tom slučaju, preporučuje se primena prirodnih sredstava za dezinfekciju tla.
Jedna od najefikasnijih metoda je upotreba preparata na bazi gljivice Trichoderma koja se uspešno bori protiv patogena u zemlji.
Ne zaboravite da je priprema tla posao koji se radi jednom, ali ima uticaj na ceo tok vegetacije.
Pročitajte više: Sadnja paradajza
Kako saditi luk iz arpadžika – korak po korak
Sadnja luka iz arpadžika je jednostavan proces. Evo kako da ga posadite precizno:
1. Odabir i priprema arpadžika

Prvo pregledajte arpadžik. Izaberite glavice koje su suve, zdrave, bez tragova plesni i mehaničkih oštećenja. Idealna veličina je 1,5 do 2 cm u prečniku.
Neposredno pre sadnje, možete ih blago prosušiti ili ostaviti jedan dan na promaji, kako bi se lakše „uhvatile“ u zemlji.
2. Pravljenje redova i razmeravanje
Na pripremljenom zemljištu napravite redove dubine oko 3 do 5 cm. Koristite kanap ili drvenu letvicu kao vodič da bi redovi bili pravolinijski. Ovo kasnije olakšava i plevljenje i zalivanje.
Razmak između redova treba da bude oko 20 do 25 cm.
3. Sadnja arpadžika

U svaki red polažite arpadžik vrhom nagore, sa razmakom od 8 do 10 cm između svake glavice.
Ne nabijajte ih prejako u zemlju, samo ih položite i prekrivajte zemljom tako da vrh ostane tik ispod površine.
Prevelika dubina usporava razvoj, a plića sadnja izlaže glavice isparavanju i šteti.
4. Zatvaranje i poravnavanje zemljišta
Nakon sadnje, lagano prebacite sloj usitnjene zemlje preko redova i poravnajte površinu grabuljama.
Ne treba pritiskati zemlju, ali je korisno da se postigne ujednačen sloj koji će čuvati vlagu i omogućiti ravnomeran nicanje.
5. Prvo zalivanje

Ako je zemljište suvo, odmah posle sadnje obavite lagano zalivanje, bez potapanja luka. Koristite prskalicu ili kantu sa sito-nastavkom da se zemlja ne sabije naglo.
Ovim pristupom ste formirali stabilnu osnovu za uspešan rast luka.
Pročitajte više: Sadnja paradajza
Nega luka tokom rasta
U nedeljama nakon sadnje luka ključne stvari će biti kontrola vlage i redovno plevljenje.
Zalivanje – koliko i kada
U početnoj fazi, kada luk tek niče, važno je da zemljište bude umereno vlažno kako bi mlade biljke razvile stabilan koren. U tom periodu, zalivanje jednom nedeljno je sasvim dovoljno, pod uslovom da nema obilnih padavina.
Tokom faze formiranja glavice, koja obuhvata otprilike sredinu vegetacije, luk ima najveće potrebe za vlagom. Tada možete povećati učestalost zalivanja na svakih pet do sedam dana, zavisno od tipa zemljišta i temperature.
Na peskovitim zemljištima voda brže isparava, pa će možda biti potrebno češće navodnjavanje.
Pred samu berbu, dve do tri nedelje pre vađenja luka, zalivanje treba potpuno obustaviti. To omogućava da se glavice prirodno zaokruže i počnu sušiti, što direktno utiče na njihovu čvrstinu i trajnost tokom čuvanja.
Izbegavajte zalivanje hladnom vodom direktno iz slavine; ako možete, koristite odstajalu kišnicu.
Ako to nije moguće, pustite vodu iz slavine da odstoji barem nekoliko sati u otvorenoj posudi pre nego što je iskoristite za zalivanje. Tako će ispariti hlor i voda će imati neutralniju temperaturu, što je pogodnije za biljke.
Pljevljenje i zaštita od korova

Redovno pljevljenje je važan deo nege luka tokom rasta. Korov ne samo što crpi vodu i hranljive materije iz zemljišta, već i stvara senku koja smanjuje dotok svetlosti luku, što može usporiti njegov razvoj i povećati rizik od bolesti.
Najefikasniji način pljevljenja je ručno, naročito kada su biljke još mlade. Tako ćete izbeći oštećenje lukovica, koje se nalaze plitko ispod površine.
Najbolje je pleviti posle zalivanja ili kiše, kada je zemlja mekša i korov se lakše izvlači iz korena.
Dodatna mera zaštite je prekrivanje površine između redova tankim slojem slame, sena ili komposta.
Ovaj sloj usporava rast novog korova, pomaže da zemlja duže zadrži vlagu i štiti površinu od isušivanja. Ako koristite organski malč, on se tokom vremena razgrađuje i dodatno obogaćuje zemljište.
Prirodna zaštita od bolesti i štetočina
Protiv crvljivosti i plamenjače, preporučuje se preventivno prskanje biljaka čajem od preslice, koji jača otpornost biljke na gljivične bolesti.
Isto tako, čaj od koprive, osim što deluje kao prirodni insekticid, sadrži i mineralne materije koje podstiču zdrav rast biljke. Ovi čajevi se prskaju svake dve nedelje, počev od trenutka kada biljka krene da formira perje.
Dodatno, možete koristiti rastvor sode bikarbone (1 kašičica na 1 litar vode) uz dodatak nekoliko kapi maslinovog ulja ili tečnog sapuna. Ovaj rastvor deluje kao barijera protiv plamenjače i drugih površinskih infekcija. Prskanje treba obavljati rano ujutru ili predveče, nikako po jakom suncu.
Kada i kako se bere luk?
Kada perje luka počne da žuti i poleže se, to je znak da je luk spreman za vađenje. Ovo se najčešće događa krajem juna ili početkom jula, u zavisnosti od termina sadnje.
Luk se nakon vađenja ostavlja na sušenje 7 do 10 dana, u senci i na promaji. Kada spoljašnje ljuske postanu papirnate i suve, možete ga skladištiti u mrežama, sanducima ili kao pletenice, na suvom i hladnom mestu.
Najčešće greške pri sadnji luka i kako ih izbeći?
Sadnja luka iz arpadžika nije komplikovana, ali određene greške se stalno ponavljaju, naročito kod onih koji prvi put sade ili preskaču pripremu. Zato vam skrećemo pažnju na one najčešće.
- Preplitka ili preduboka sadnja: Pogrešna dubina sadnje direktno utiče na razvoj glavice. Kada se arpadžik posadi preplitko, vrh ostaje izložen suncu i vetru, što može dovesti do isušivanja i slabog ukorenjivanja. S druge strane, ako ga posadite preduboko, biljka će se duže razvijati, a postoji i veći rizik od truljenja zbog viška vlage u donjim slojevima tla. Idealna dubina je oko 3 cm, tako da vrh ostane tik ispod površine.
- Prečesto zalivanje: Luk traži vlagu, ali ne podnosi natapanje. Previše zalivanja, naročito ako je luk posađen u teškom i zbijenom zemljištu, vodi ka truljenju korena i razvoju gljivičnih bolesti. U praksi, zalivanje jednom nedeljno je dovoljno kada nema kiše.
- Korišćenje neproverenog arpadžika: Sadni materijal lošeg kvaliteta često je početak neuspeha, pre nego što je poduhvat sadnje i uzgoja počeo- Arpadžik koji je oštećen, plesniv ili nepoznatog porekla može slabo klijati ili preneti bolesti. Zato je važno nabavljati ga od proverenih izvora, idealno domaćih proizvođača sa preporukama ili deklaracijom o poreklu. Kvalitetan arpadžik je čvrst, suv i ujednačene veličine, bez tragova buđi ili isklijavanja.
Zaključak i korisni saveti za baštovane
Jedna stvar koju takođe morate znati pre nego što se upustite u avanturu gajenja luka iz arpadžika, jer može imati veliki uticaj na zdravlje biljke i visinu prinosa, jeste rotacija kultura.
Luk spada u povrće koje lako iscrpljuje određene hranljive materije iz zemlje i može preneti bolesti ako se više godina uzastopno sadi na istom mestu. Zbog toga je preporuka da se svake godine sadi na drugoj lokaciji u bašti.
Idealno je da se luk ne vraća na isto mesto bar tri godine.
U međuvremenu, na toj parceli možete saditi biljke koje obogaćuju zemljište, poput mahunarki koje vezuju azot, ili biljke sa plitkim korenom kao što je zelena salata.
Ova smena ne samo da pomaže u sprečavanju bolesti i štetočina, već i poboljšava strukturu zemljišta i smanjuje potrebu za dodatnim đubrenjem.
Ako ste pratili ovaj naš vodič sada ste potpuno spremni za sadnju.
Imate jasnu mapu: znate kada saditi luk, kako ga zalivati, kako negovati zemlju i čime đubriti da biste dobili stabilan prinos.
Srećno!