Nedostaju pčele

Evropi nedostaje 13,4 miliona gajenih rojeva ili sedam milijardi pčela da bi se oprašivanje poljoprivrednih kultura odvijalo kako treba, ocenili su naučnici sa univerziteta Reding u Velikoj Britaniji.

Ukupan broj rojeva povećao se u periodu od 2005. i 2010. ali i površina pod usevima, pre svega uljarica koje se koriste za biogorivo. Istraživanje je pokazalo i da na jugu Evrope raste broj rojeva dok je na severu sve više površina pod usevima. Dostupnost rojeva po hektaru useva bila je najveća u Sloveniji, što se objašnjava geografski ograničenim prostorom za uzgoj useva, dok je potražnja ili potreban broj rojeva po hektaru bio najviši u Holandiji zbog rasprostranjenosti voćnjaka kojima treba i više oprašivanja.

Prema zaključcima studije objavljene 8. januara u američkom časopisu Plos uan (PLOS One – Public Library of Science), zbog sve većeg gajenja uljarica za biogorivo potreba za oprašivanjem je od 2005. do 2010. godine rasla pet puta brže od umnožavanja gajenih rojeva pčela. “Evropa ima samo dve trećine od potrebnog broja rojeva pčela, odnosno nedostaje joj 13,4 miliona rojeva ili, ukupno, sedam milijardi pčela”, navodi se u istraživanju. Polovina od 41 zemlje, obuhvaćene istraživanjem, nema dovoljno pčela za odgovarajuće oprašivanje poljoprivrednih kultura, a taj problem je izažen u Francuskoj, Nemačkoj, Velikoj Britaniji i Italiji. Stanje u Velikoj Britaniji je posebno zabrinjavajuće jer je tamo preostalo manje od jedne četvrtine broja neophodnih pčela. Stanje je nešto bolje u Francuskoj i Nemačkoj gde ima 25 do 50% neophodnih rojeva pčela.

U celini, pokazala je studija, broj rojeva u 41 zemlji obuhvaćenoj istraživanjem povećao se za 7% od 2005. do 2010 sa 22,5 miliona na 24,1 milion kolonija, a trend rasta je posebno bio izražen na jugu Evrope gde se i inače više gaje. I 2010. i pet godina ranije 45% rojeva u Evropi nalazilo se u Turskoj, Ukrajini i Španiji. Iako se broj rojeva više nego udvostručio u Gruziji, Danskoj i Malti, u 15 zemalja je došlo do smanjenja broja rojeva i to u rasponu od 4% u Sloveniji do 47% u Švajcarskoj. Istovremeno, ukupna površina pod usevima koje oprašuju pčele povećao se sa 23,1 milion hektara na 27,1 miliona hekatara. Površine pod usevima su se povećale u većini zemalja obuhvaćenih studijom, ukupno 32, a posebno na severu Evrope. U Finskoj se beleži rast od 91% u površinama pod usevima, a u Litvaniji 70%. Međutim, u nekim zemljama, pre svega na jugu Evrope, znatno su se smanjile površine pod usevima, posebno u Gruziji (-62%) i na Kipru (-39%).

Površine pod uljricama – uljanom repicom, suncokretom i sojom povećao se za 4,2 miliona ili 32% hekatara u 38 zemalja. Najveći porast površina pod uljaricama je zabeležen u Ukrajini od 2,1 milion hektara, dok je najveći porast udela uljarica u usevima zabležen u Grčkoj od čak 717%. U samo pet zemalja je zabeleženo smanjenje površine pod usevima za biogorivo, pre svega u Gruziji gde se površina smanjila za 75% ili 29.177 hekatara. Relativna dostupnost rojeva po hektaru useva koji se oprašuju bila je najveća u Sloveniji 12,5 i 8,9 rojeva po hektaru 2005. i 2010. pre svega zbog topografskih okolnosti, odnosno ograničenog prostora za uzgoj useva. Najmanja dostupnost zabeležena je u Moldaviji, ukupno 0,2 roja po hektaru, pošto je u toj zemlji većina poljoprivrednog zemljišta pod uljaricama, dok je broj rojeva relativno mali.

Između 2005 i 2010. prosečna dostupnost rojeva po hektaru na nacionalnom nivou povećala se za 12%, ako se uzme u obzir rast od više od 100% u Gruziji, Hrvatskoj i Malti gde su broj rojeva povećao dok su se površine pod usevima smanjile ili ostale iste. Međutim, bez te tri zemlje dostupnost se u proseku smanjila za 5% bilo zbog smanjenja broj rojeva, povećanja površina po usevima ili oba faktora. U 15 zemalja dosutpnost se u proseku smanjila za 25%. Kada je reč o potražnji ili potrebnom broju rojeva po hektaru, važan je bio udeo površina pod usevima u odnosu na voćnjake gde je potrebno više pčela. Holandija koja ima vrlo malo površina pod uljaricama zato je sa 2,1 kolonijom po hektaru imala najveću potražnju, odnosno potreban broj rojeva po hektaru.

U celini, potražnja nije varirala više od 10% u periodu 2005-2010, a pala je u proseku za 2% ili 0,03 rojeva po hektaru.

Važna uloga divljih insekata

Poljoprivreda je zbog nedovoljnog broja gajenih pčela sve zavisnija od drugog, sporadičnog oprašivanja koje obavljaju divlje pčele i bumbari. Pritom, to su još osetljiviji insekti posebno ako se gaji samo jedna kultura jer se time uskraćuje raznovrsnost ishrane insekata. “Studija pokazuje da evropska politika masovnog gajenja uljarica za biogorivo ima za neplaniranu posledicu to da smo zavisniji od divljih oprašivača”, rekao je jedan od autora istraživanja Tom Briz (Breeze). Njegov kolega Sajmon Pots (Simon Potts) rekao je da se mora odmah nešto preduzeti, odnosno bolje zaštititi divilji insekti oprašivači, jer se u suprotnom “ide ka katastrofi”. “Politika zaštite životne sredine i poljoprivredna politika u Evropi su u raskoraku: poljoprivrednike ohrabruju da gaje uljarice, ali se ne razmišlja dovoljno o tome kako zaštititi insekte da bi se obezbedilo oprašivanje”, rekao je Pots.

Izvor: EurActiv.rs